Maraton.HR

MI SMO ŽUTI SA MARJANA!

Šibenik half marathon - Runesco

Ocijenite sadržaj
(0 Glasova)

 

Cijela priča oko Šibenika je počela još nakon utrke u čast proslave 40 godina Mediteranskih igara kad mi je prijatelj rekao da će uskoro biti Šibenik half, da mi poklanjaju startninu te da me učekuje na startu. Za kratko vrijeme se okupila moćna postava Running Team Splita i MK Marjan, nas 50-ak ukupno koji smo išli u Šibenik.
Jutro utrke je počelo klasično, ranim buđenjem, preispitivanjem odluke da idem u Šibenik jer "šta ne ostanen spavat", "vid' vanka vrimena", "šta ćeš tamo", ali treba ispoštovat prijatelja i krećemo. Dolazim malo ranije do birtije kraj busa, tamo par članova kluba turistički pijucka kavu jer "bus kreće za 20 min" i nakon mog "nije neg' za 5" ipak stižemo u zadnji čas. Već se tu dalo naslutit da bi ovo mogla bit fešta.
Dolazimo u Šibenik, nalazimo pivnicu u kojoj se dijele startni paketi i odlazimo do garderobe. Ista je ludilo jer je to šibenski sportski centar sa svlačionicama, tuš kabinama, dvoranom, ludilo. Tu smo proveli vrijeme do starta, a na startu ludnica! Skupilo se navijača, Sv. Nikola je bauljao okolo, bila neka regata, pucanj iz topa...Sami start je bio malo čudnjikav jer se prvo trčalo po startno ciljnoj ravnini do rotora pa nazad pa opet do rotora, ali ajde, prošlo je i to i krenila je trka. Već nakon 1 km vidim da mi sportska donja majica neće trebati i skidam je, vežem na ruku da glumi maramu i tu gubim neko vrijeme. Ok, prihvaćam da neće bit PB, ali ajmo se zabavit. Zabava je i trajala idućih par km dok nije udrila pljuščina. Mislim se "Jbt, pa u Metkoviću sam iskisa ko budala, moram li baš opet", ali šta je, tu je, vozi dalje.
Nakon nekog vrimena piš pauza i tu su sva nadanja o iole boljem rezultatu pala u vodu.
Trčimo nekim čudnim putevima, pajdo sidi u bageru i gleda koji k se događa.
Dolazimo u Zablaće, trčimo kraj jezera i baš guštam...meditaciju prekida nova pljuščina, ali ona više ne kvari doživljaj, postaje mi svejedno pljušti li ili ne, govorim si: "Ma ko mu j*** mater, trči i uživaj" i tako se ponašam...Blizu okreta susrećem masu poznatih lica, međusobno se bodrimo i to je ono najlipše na utrkama. Okret, rame uz rame trčim s nekim pajdom i pitan ga oćemo stat ispod stabla dok ne stane kiša, lik vari..
Pičimo dalje, međutim neki se šoferi išli pravit pametni i voze se među trkačima, trube im i u jednom trenutku jedna od trkačica, nekih 100m od mene, nešto vikne mudrijašu ili mu pokaže srednji prst, ne znam, nisam vidio od kiše i lik usporava...u tom momentu ubrzavam da stignem on d fejs ov d plejs ako bude kakvo sranje, ali na moju sreću lik odlazi.
Do kraja utrke međusobno bodrenje sa sutrkačima, a na cca 19. km susrećem tipa kojeg sam upoznao u Omišu, cili nikakav, tetura lagano i dajem mu vodu i gel da dođe sebi i nastavljam. Nekih 500m dalje, Dija iz kluba, svježa ko rosa, laganini trčkara i pričamo...Govorin joj da ne odustaje sad jer ide predobro, možda čak i za njen PB, a ona mrtvo ladno da nije, da je loša...Mislin se, bokte jesan li poludija, žena je inače sporija od mene dosta, sad je sustiga tek na 20. km, a ona da ide loše...Kaže tad kraljica da je falila stazu i da je tako skratila nekih 5 km.
Ništa, ostavljam je i utrčavam u cilj u prihvatljivom vremenu za svoje standarde. Hlađenju poslije utrke, tijekom trčkaranja do garderobe, je pridonio i treći pljusak.
Poslije utrke ručak, vrhunski rižot u mesnoj i vege verziji. Ogromna pohvala organizatoru na tome jer je ogromna količina hrane ostala i za nas sporije trkače. Uskoro je krenula i podjela medalja, a u kategorijama "Najbrojniji klub", MK Marjan je zauzeo visoko drugo mjesto, a prvi je bio moj Running Team Split! Proslava je bila kao da smo, u najmanju ruku, osvojili Ligu prvaka.
Poslije toga piva s ekipom uz ogromnu količinu zajebancije koju smo prenijeli i u bus do Splita.
Sve u svemu, smatram da nismo falili što smo Šibenik half izabrali za završni polumaratonski party sezone jer su se organizatori stvarno potrudili oko svih stvari koje su, barem meni, važne, a to je kvalitetna garderoba, dobar ručak i osjećaj da si dobrodošao.
Dragi Šibeniče, vidimo se i dogodine, nadam se u još većem broju.

Kako su prošli ostali naši članovi, pogledajte OVDJE.

 

Frane Šalković

Više u ovoj kategoriji: « 24. Ljubljanski maraton

Obavijesti