Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.

24. Ljubljanski maraton by Frane Šalković

Nevjerojatan vikend sa nevjerojatnom ekipom, smijeha i zafrkancije na sve strane…Naime, ovaj vikend se održao najveći trkački događaj u regiji, 24. Ljubljanski maraton.
Krenili smo iz Splita u petak popodne i već se dalo naslutit da će bit blagi kaos sa šoferom koji je okružio pola grada da bi izaša sa Sukoišanske, ali ajde…iduće veselje se zbiva u Dugopolju kad kralj umisto na autoput ulazi na rotor kod Lesnine. Mislimo se, bokte, ako ne zna doć na autoput, šta nas tek čeka po Sloveniji…

Ajde, zaputili se, stalno neko smijanje, neka zajebancija i stižemo u Bohinj kasno navečer…Luda kuća, nalazimo hostel, a ono…šok i vjeverica… Meni osobno smještaj nije bio naročito loš, jbg, od hostela i ne možeš očekivat bogzna šta, ali cure nisu imale samostalan wc u sobama šta je po meni minus…Recepcioner/šanker/sve neki lik pari Birkir Bjarnason bokte
Sutradan, dan prije utrke, se budimo, doručak i pičimo na izvor Savice…ljudi moji, to je nešto prelipo.
Penješ se kroz šumu, nad jezerom je još magla i onda te dočeka fascinantan prizor izvora, prelipo nešto…Nakon toga smo se spustili na Bohinjsko jezero, također nešto prelipo i vrijedno dolaska. Poslije Bohinja smo otišli u Bled koji je isto impresivan, na jezeru postoji čak i nekakav otočić sa nekom utvrdom, ali nismo (neki od nas) imali vrimena jer je tribalo papaću konkretnu spizu i posli udrit čuvene bledske kremšnite.
U međuvremenu traje zajebancija započeta još prije ulaska u bus u Splitu.

Nakon Bleda krećemo za Ljubljanu, ali tamo stižemo kasno popodne i ne stižemo vidit ništa osim malo prošvrljat po expo sajmu i dolazimo u hotel. Ako je ono u Bohinju bilo brvnara, ovo je 4 points by Sheraton.
Hotel vrh, osoblje vrh, sve šta ti triba riješi se odma, ma ludilo! Tu smo razradili taktiku za prijevoz na start i podijelili se po taksijima za ujutro da ne bi bilo i ovo i ono aka da ne bi trčali 5 km zagrijavanja do starta kad blokiraju cili grad.
Ujutro, normalno, kaos. Prvi taksi koji je doša, skupija neke pajdaše šta su se vrzmali oko hotela a ne naše…ma ludilo…na kraju nas Kike kralj spasija i preveza kombijem i sredija nam garderobu kod Urban Runnersa iz Ljubljane, a ekipa ima svlačionice (M i Ž) sa tuševima, ma ludilo!

Krenili na start, a Stroj Machine sviraju…ne možeš virovat šta je to! Ludilo, nabijaju ti adrenalin, želiš odma trčat i zaletit se i zaginit 200m nakon starta koliko je to dobro.
Spiker čita države sa najviše natjecatelja, Hrvatska 2. sa 1200+ ljudi, čudo jedno! Kreće utrka, mali milijun ljudi oko tebe, horde navijača sa strane, nevjerojatno…trčimo, lagano pričamo, kilometri lagano prolaze i u jednom momentu sinjam tipa kako mazi psa (dogo argentino), ljubi ga i nastavlja trčati…prolazimo pored psa koji cvili i zavija za vlasnikom, a meni odma suza u oku i nevjerojatna potreba da zagrlim svog Lakušu.
Tijekom utrke naletio na nekoliko poznatih lica, kratki pozdrav i vozi dalje. Duž čitave trase su navijači, to je nešto nevjerojatno! Dica, roditelji, dide, babe, sve navija! Čudo! Prolaze tako kilometri u šoku i vjeverici, svugdi nešto svira, trešti muzika iz zvučnika…Na jednom mistu posložene zastave svih zemalja koje imaju predstavnike na utrci…nevjerojatno mali detalj koji tako puno znači, čudo jedno! Na negdi 17. km sinjam klupsku kolegicu koja se bori sa ozljedom i nastavljamo zajedno do cilja, međusobno se bodreći. Sam rezultat utrke mi nije nimalo bitan jer mi je „Sveti Gral” splitski maraton, a dotad samo nabijat kilometre i ne ozlijedit se.
Poslije utrke opet dernek. Naime, grad blokiran, taksija nema, hotel udaljen 5 km, a normalno da nemaš vrimena za stić pješke…Znači, zaustavimo bus na cesti, pričamo s čovikom di, šta i kako i kaže nam da se vratimo na neku stanicu i da će on doć tu buson i pokupit nas. Ok, dođemo tamo, dolazi kralj i priča nešto sa šefom koji mu kaže da može krenit odma, mimo voznog reda i odvest nas do hotela! Eeej, tip je krenija odma samo zbog nas i dovea nas praktički u hotel! To je nešto neviđeno! Kapa do poda!

Dolazak u hotel, brzopotezni ulazak u bus i povratak u Split uz smanjenu dozu zajebancije, jbg, pozaspali ljudi.

Kako nisam trčao sam, rezultati svih naših članova su OVDJE

Ljubljana je nešto šta treba doživit, utrka iz čije organizacije mnogi imaju štošta za naučit, a sportska kultura Slovenaca je nešto o čemu mi možemo samo sanjat! Na ciloj trasi ti nitko ne beštima, nitko ti ne pjeva balade o ljubavi psa i majke….
Ljubljani naklon do poda i vidimo se dogodine!

 

Frane Šalković

Podjeli:

Scroll to Top