Split Calling, yes, I was there, too.
And after all this, won’t you give me a smile?
Split Calling
Dođe i taj dan. Opet treba trčat ali na domaćem terenu je lako. Digneš se, marendaš, otrčiš i vratiš se na večeru a ne moraš satima putovat.
Bit će danas pakleno. Sunce nas grije ali danas je i pretjeralo moglo je uzet pauzu. Oko 11 skupljamo se isprid banke i počinje dizanje sportsko-kulturnog kampa. Tu je šef ceremonijala od trke Mladen L., Kristijan S. (organizator svih putovanja na maratone, polumaratone, duatlone, biatlone, triatlone,d ekatlone), meštar od svih informatičkih caka Pavao L., ruku su dali Mario, Siniša, Stoja, Mišel, Zlatko, Jean, Drago, skoro sebe zaboravih. Tihomir T. donosi peciva, razvlači se ogradu niz Rivu, Hervis lipi reklame. Tu je i više bratska nego sestrinska pomoć iz TK Split. Stiže i najbolji prešidente Davor Š. A sunce prži li prži. Sve obavljamo pod strogim nadzorom kavopijaca iz kafića. Neki nam se sugrađani čude da ima ljudi koji onako bez razloga i trče. Svi smo mi Baćo.
Već pomalo stižu i natjecatelji. A njih je sa svih kontinenata. Ili od Sydneya preko Dublina do Bostona pa natrag do Splita. Čak i s Antarktika koji nažalost zbog štrajka kabinskog osoblja nisu uspjeli stići na trku.
Sad se okupljaju i suci koji su nažalost nepotkupljivi. Masa volontera se odazvala za osiguranje i okrepu. Evo i naših hostesa. Dobro im stoje ove žute majice. Mediji nas bombardiraju svojom zainteresiranošću pa nam je PR služba u punom pogonu. Preuzimaju se startni brojevi i bogati poklon paketi. Oblačenje opreme, zagrijavanje a sunce nas miluje. Temperatura zraka 27 a asfalta 35. Publike taman. Da ih je više bila bi ugrožena sigurnost trkača.
Pucanj u zrak i start. Gromoglasni aplauzi i podrška publike okupljene oko staze. Na Matejušci nas pozdravlja po Varoša koji je izašao na ulice. U hotelima u izgradnji nas pozdravljaju s VIP balkona. Tko kaže da od hotela nema koristi kad nam pruža sjajnu hladovinu. Preko Banovine pa putem Meja do Instituta,pogled lijevo prema Čiovu, pa do okretišta na Benama. Putem bogate okrepe di nas hrane bananama, narančama a vode u izobilju. Sad natrag prema Rivi.
Strpljivi vozači nam trube i nude prijevoz da se manje umorimo. Hvala na brizi za malog čovika.
obožavan ovaj grad, di svak’ je žrtva nekog djira
di vlada temperament i malo je razuma
navuka’ san se skroz na splitsko stanje uma
Mnogi sugrađani nas pozdravljau sa Zapadne obale, evo i okretišta kod fontane. Neki su pokušali odustati na 10 km ali nakon banana, limene glazbe i navijačica i oni nastavljaju svoju borbu s kilometrima.
Sad ide i drugi krug, držim se naše legende Jure koji diktira dobar tempo i dok sam iza njega znam da je i vrijeme odlično. Tu uz mene je i drugi Jure, violina. Sunce nas i dalje voli ali ne damo mu gušta, guramo naprid. Vidim trojku Mađara drže se ka da su braća. Opet okretište na Marjanu i sad zadnjih 5 km do Rive.
Upravo na 16 km stiže me prešidente Davor. Samo vi naprijed predsjedniče a ja ću gazit po vašim stopama. Na uzbrdici kod Instituta dok pijem i jedem Jure je dao u višu brzinu i stotinjak metara mi uteka. Sad mi pobježe i drugi Jure jer navečer ima svirku pa je mora požurit. Preko MHAS-a gdje nas Anamaria stalno okida pa ću imat što pokazat unucima jednog dana opet prema Matejušci i tada strašan finiš, ulazak u cilj.
Hostesa mi vješa medalju i lovorov vijenac. Vrijeme opet PB. Više od jednog sata i manje od dva, a prosjek po km manje od 5 a više od 4 minute.
Uskoro mi stižu i kolege iz triatlonske štafete Draško i Siniša. Trka nikad ljepša, toliko gazela je trčalo. Kad je Ana prošla kroz cilj pao je zastor na 13. polumaraton sv.Duje.
O pobjednicima sve najbolje, ali i mi ostali smo pobijedili pogotovo kojima je ovo prvi polumaraton. Dragi Mađari dođite nam i dogodine ali nam ostavite i koju medalju. Sreća da nije u mini busu bilo više mjesta. Molio bih Katalin, pobjednicu prve Skalinade a danas treću kad je već postala prava Marjanka nek se učlani u naš klub.
Održana je i utrka na 5 km i tu se iskazao i naš klupski podmladak s trenericon na čelu. Čak je našu Ninu zabolio vrat od mnogobrojnih medalja.
Održana je i Splitska milja na 555 m pa molim fizičare nek promijene SI sustav. I moja mala prijateljica Elica zvana DA TI REČEN NEŠTO je otrčala milju. A dica ka dica napravili pravi šušur od trke.
Slikavanja u cilju, pojedinačno, grupno i u svakakvim pozama.
Pala je i bogata marenda. Molim organizatora da mi slijedeće godine umjesto peradi osigura nešto drugačiju životinjsku vrstu.
I moja osobna fotografkinja Jelena se umorila više od položaja ustaj slikaj, čučni slikaj 1600 slika što ih je ispucala nego da je otrčala milju.
Podjela medalja, bilo je nešto i love, čak je dio ostao u našim rukama (bravo Mario). Zatvaranje utrke uz obavezno dođite i dogodine. Navečer su svi mediji bili prepuni slikama i utiscima sa polumaratona Sv.Duje. Kao i svaka priča i ova je s dvije vijesti dobrom i lošom.
Dobra, odrađena utrka. Loša, u ponediljak opet na trening, Plitvice su pred vratima. Molim poštenog građanina koji je našao startni broj 22 da mi ga sačuva za slijedećeg Duju jer to mi nosi sreću.
I stara hrvatska poslovica kaže nije bitno pobijedit bitno je skupit majicu s utrke.
Zapisao, prepisao D.K.
Anno domini MMXIII,Maggio,04.
Darko Krmek