Nakon godinu dana od prošlog Plitvičkog maratona, red je da nešto napišem i o ovogodišnjem.
Dakle počnimo ispočetka!
Za razliku od prošle godine kad sam malo podcjenija konfiguraciju i dužinu staze, ove godine sam pripreme počeja negdi sredinom drugog miseca.
Iako se čini rano,sve sam treninge i utrke podredija Plitvicama! Čak sam prikinija četvrtkom i marjansku ligu, jer mi se nije uklapala u program priprema.
Jedino nisam moga propustit Splitski polumaraton koji je ove godine premašija sva očekivanja u organizaciji i broju natjecatelja.Kažu oko 1400 sudionika! Stvarno za svaku pohvalu!! Još sam odradija jednu odličnu utrku, Marjan trail koja se isto pokazala kao pun pogodak!!! Ali da nebi sve bilo divno i krasno pobrinila se ozljeda Ahilove tetive,koju sam zaradija na Marjanskoj ligi, tako da sam te dvi utrke a i većinu priprema odradija sa laganom upalom, da bi kako je vrime odmicalo postajalo sve gore i gore,do trenutka di sam mora pauzirat sa svime oko dva tjedna.
Već neko vrime sam nagovara Poštara da ide na utrku, bija je malo skeptičan, ali je na kraju isto odlučija da ide na,kako on to voli kazat „halfa“!!!
Računali smo da će bit bus kao i prošle godine,ali do zadnja dva tjedna još se ništa nije znalo. Tada mi Kiki javlja da je bus za Plitvice otkazan i da ga preusmjeravaju u Petrčane na triatlon, zbog vrlo malog odaziva za maraton! Prošle je godine bija pun autobus,a ove nismo mogli skupit napunit kombija. Odma u glavi vrtim rute i kombinacije, gledam navigaciju, kontam koliko bi košta auto put!!! Nema druge, vozim Clia pa di puklo, taman sam prominija gume,može on to izgurat!!!
Javljam Poštaru situaciju, a onda mi i on govori da nije siguran da će ić,u subotu slikaje jedno vjenčanje…!!..wtf..sve gore od gorega. Kaže da će pokušat nać nekoga da ga zamini ako uspije, da bi volija ić ali eto…
Tako je i bilo!! Polazak je dogovoren u nedilju u 4 sata u jutro.
Krenuli smo lagano, putem nas je pratila magla i uz Poštarovo grintanje da dan gasa, ja sam ipak oprezan! Neman puno iskustva u vožnji po ovakim uvjetima.
Stajemo na Maslenici na kavu i krafne, i uz obavezan posjet WC-u, nastavljamo svoju avanturu!!!U Mukinje stižemo malo prije 7, a za nama dolazi gospodin Ivica Braica sa ženom! Uredno se pozdravljamo i uz malu ćakulu odlazimo pridignit startne pakete dok još nije počela gužva. Sve gledam oću li di vidit Nikšu, ali još ga nema. Rano je,biće još spava. On je iša dan ranije i nije falija, put i nespavanje iscrpe čovika a to je za ovake utrke ubitačno.
Ja i moj Poštar vrime do starta kratimo šetajući i razgledavajući Mukinje. Sreli smo ekipu koju smo upoznali na maratonu u Crikvenici prošle godine. Simpatični momci, vole motore i nastupaju na raznim utrkama širom lipe naše. Došlo je vrime za presvlačenje, još je malo ostalo do starta. Uobičajeno zagrijavanje prije maratona sa Poštarom, iako sam reka da neću, nisan ga moga ostavit da sam tumara bespućima mista!!!
Tek malo prije početka dolazi Nikša, baš mi ga je drago vidit! Stvarno je ljudina, meni je tako puno pomoga sa savjetima prošle i ove godine. Samo nikako mi ne može predvidit rezultat,uvik prognozira da ću istrčat pola sata brže od ostvarenog! Možda ću jednog dana i uspit, ko zna!!!??
Odbrojavanje i utrka je startala. Nisam nešto puno uzbuđen, dobro sam trenira,sve je pod kontrolom! Čak je i vrime na mojoj strani,oblačno pred kišu, još ne pada ali je u sebi priželjkujem tokom trke. Pustija sam se nizbrdo, tempo je oko 4 i 30, negdi i brži, ali osjećam se moćno i nije mi to problem držat!Lipo me išlo tih 9 km. Prolazimo most na Korani, počinje uzbrdica i nju pokušavam držat na 5:30 po km. Na otprilike 13.km vatam Poštara, vidim da šeta. Bodrim ga da nastavi, ali mu ne ide. Pir i manjak treninga su učinili svoje! Sad je dosta vruće, velika je sparina u zraku. Kad bi uvatija malo pravca prova sam držat ritam oko 5 min po km. I bilo je dobro do 31. km kad me vataju grčevi u kvadricepsima. Biće sam isto brzo to sve odradija i sad je došlo na naplatu. Mora sam stat i malo izmasirat mišiće. Nije me nikad ovako uvatilo da nisan moga trčat. Malo bi šeta i kad bi popustilo trčkara. Sada je tempo debelo pa na 8 min po km. Vučem se, iako bi rado odusta. Na 37. Km me neko bodri ali od umora i boli uopće nisan registrira, tek kad sam proša par metara dalje skužija san da je to bila Nikolina, ali mi nije bilo jasno odakle ona tu, pa već je tribala bit u cilju! Kasnije san sazna da je odustala zbog leđa, šteta, mislin da je tjedan prije osvojila 1. Misto u Italiji na ultramaratonu. Kapa do poda!
Negdi oko 39. km me je uvatija Nikša, pričam mu što me snašlo, tješi me da ga pokušam pratit, da je još malo do kraja. Stišćem zube ali ne ide. Kažem mu da nastavi dalje i tako me on ostavlja nekih 200 metara. Kroz prekrasnu šumu dolazin do vrha uzbrdice i po satu još je ostalo nekih 700 metara do cilja!! Ove godine je finish maratona malo promjenjen, ali je lipše. Ne trči se cestom između auta,nego prirodnijim okolišem,puno ugodnijem.
Puštam se nizbrdo i malo prije cilja čujem Poštara kako viče “bravo mali, uspija si“! Nebi tija ali suze nekako same krenu, od sreće i činjenice da se sav onaj trening isplatija! Vrime maratona 3h i 47 min. Pola sata brže nego prošle godine! Vučem se do točionika i uziman zasluženo pivo. Dolazi Poštar i Nikša, čestitamo jedan drugome,bilo je super! Skoro sam zaboravija na Poštara, mislin da je iša oko 1 h i 50 min,u cilju se borija sa šjor Braicom i u foto finišu ga nekako uspija pobjedit. Sve u svemu,bilo je odlično. Vrime nas je poslužilo, malo je i grmilo na kraju ali nije bilo kiše. Za razliku od prošle godine kad navodno nije bilo dovoljno okrepa, ove ih godine stvarno nije falilo, bilo je svega obilato (ili sam ja bija malo brži)Organizacija za svaku pohvalu.
I za kraj, stvarno šteta što je bilo tako malo naših članova na jednom od najlipših maratona u Hrvatskoj a i šire. Kiša nas je ispratila iz Mukinja kad smo krenili za Split, ali nam nije smetala u Macole di smo stali na dobru spizu i još bolje pivo! Lagano kako smo i došli vozimo put Splita. Sve sam dobro odvozija,tek su me grčevi uvatili kad smo prošli Solin,malo sam izaša iz auta i protega noge i sve je bilo OK.
Danas je 05.07.2016, točno misec dana od Plitvičkog maratona, još sam malo umoran,noge su mi teške, a skoro već kreću pripreme za Ljubljanski maraton…
Vidimo se…Lip pozdrav!
Nikola Malenica