Eto došlo vrijeme da i moja malenkost napiše riječ-dvije o jednoj od brojnih utrka na kojim nastupaju naši vrijedni članovi. Ideja o nastupu u Varaždinu je nastala kroz razgovor nakon utrke na našoj Ligi. Kroz 20-tak dana svoj nastup potvrđuju 4 člana kluba što je sasvim pristojan broj s obzirom na sam datum utrke koji je u mjesecu brojnih sportskih događanja i relativno dug put.
Na put se odlučujemo dan prije tj. u subotu. Iz Splita autom krećemo Darko Krmek i ja. U Zagrebu nas čekaju Nenad Vudrić i Mario Grgat.
Vozimo se starom cestom preko Drniša-Knina, odmaramo u Slunju u Rastokama te nastavljamo do Karlovca, ulaz na autoput do Zagreba. Tokom puta vidim da Darko poznaje ceste i mjesta bolje od bilo kakve navigacije. Dolazimo u Zagreb kod Nena koji nam je već prije ponudio noćenje u njegovom stanu. Tamo nas već čeka večera, izvrsna piletina s pastom u izvedbi Nenine supruge, idealno prije utrke. Darko uzima repete iako kaze da ne jede perad, he-he. Večer prolazi u ugodnom druženju uz razgovor o utrci, očekivanjima i taktici. Svi su pomalo skromni u prognozama jedino ja podižem letvu i najavljujem napad na PB-ove. Ustajanje u 6:30, doručak. Pridružuje nam se Mario i skupa krećemo autocestom za Varaždin, Sat vožnje i dolazimo do stadiona Sloboda. Popriličan broj trkača već na prijavama i podizanju startnih brojeva, sve ide dosta brzo, dobijamo dry-cool majice, hranu i izotonik. Presvlačenje u klupske odore i dolazak na start uz obavezno fotografiranje. Temperatura idealna, nekih 15 C, vedro. Zagrijavanje krug, dva oko stadiona. Nalazimo se u masi od nekih 420 trkača, uključujući i one na 5 km.
Utrka kreće, palim Garmin-a, masa se polako izdužuje cestom, vrtim taktiku u glavi ali opet vec tradicionalno krečem brzo nastojeći se odvojit od gužve što će se kasnije pokazat ne baš pametno. Prvi km tempo 4:05 auu, računam treba to smanjit na 4:30 ali kad srce vuče a glava ne sluša to je tako. Kako kilometri idu pomalo usporavam ritam iako tek na 6-tom km dolazim na željenih 4:30/km. Dolazim do jedinog uspona na stazi, nadvožnjaka od nekih 100 m, ostatak staze je potpuno ravan. Približavanjem polovici staze prolaze vodeći Mađar Nagy i naš Žilić te ostatak brzaca. Okrepne stanice su svakih 5 km, uzimam vodu na 10-tom, gledam sat 44:14. Prolazim oko okretišta na 10,5 km mlade dame zapisuju brojeve , vidim dosta trkača u grupi iza mene, trazim naše i prvo ugledam Darka koji ide odlično bez znaka umora, također Neno par metara iza njega. Nastavljam te nakon 200-tinjak metara me stiže Mario koji vrlo dobro dozira tempo, kratko pričamo, te on nastavlja ispred mene.
Kilometri idu , držim željeni tempo, polako se vide obrisi baroknog Varaždina. Na 16-tom km dolazi na naplatu prebrzi start i tempo pada na 4:40, uspijevam to održat do 20-tog te usput skupit snage za ubrzanje do cilja.
Ulazim na atletsku stazu stadiona Sloboda, 1 krug i cilj je tu, gledam na sat, mogo bi past PB, imam još force, ubrzavam i konačno prolazak kroz cilj. Zaustavljam Garmin-a na 1:35:24, oboren PB, iako ne puno. Zadovoljan sam rezultatom ali još veće oduševljenje dolazi kasnije znajući da smo svi oborili PB-ove. Izvrsni Mario 1:33, Darko 1:38 koji je popravio PB pune 4 minute, pokazujući zavidnu formu te Nenad 1:39 koji nazaustavljivo napada vrh u ukupnom poretku cestovnog trčanja.
Sa tribina gledamo ostale trkače u finišu, gromoglasan pljesak za posljednju trkačicu koja hrabro i zadovoljno prolazi ciljem. Vraćamo se u Zagreb gdje ostaje pola ekipe, Darko i ja pravac autocesta. Stajemo na ručak u Macole te navečer dolazimo u Split.
Što na kraju reći nego: Trčite, sudjeljujte, pobijedite sebe, “there is no finish line“.
Do nekog drugog susreta,
Pavo Poljanić
