Nives D

Nakod što je Ane nadahnuto pisala o svom doživljaju Ljubljane, red je da i ja nešto o svemu kažem pošto mi je ovo treći jubilarni Ljubljanski maraton. Prve godine sam iz kluba išao samo ja u društvu Maksimovića, lani nas je bilo 9 a ove godine preko 20. E sad, ili ja dobro smantam ljude […]

Sićam se lani, nakon šta sam otrčala svoju prvu ligu da sam saznala za stranicu Mk Marjana i zalutala među priće “di smo bili” i prva prića koju sam proćitala bila je baš iz Ljubljane, Levačićeva Ljubljanska drama. Sićam se da sam bila oduševljena, druženje, putovanje, trčanje maratona ….tada mi je sve to izgledalo nedostižno. 

Jesen je doba godine kada mnogi ljudi osjećaju olakšanje nakon dugih ljetnih vrućina. Neki možda pate i od depresije, a oni koji su ljeto iskoristili za treniranje, dolaze na svoje, jer im s padom temperature obrnuto proporcionalno raste forma i unutarnja energija. Stoga nije ni čudo što se u baš ovom razdoblju održava veliki broj cestovnih utrka.

Eto došlo vrijeme da i moja malenkost napiše riječ-dvije o jednoj od brojnih utrka na kojim nastupaju naši vrijedni članovi. Ideja o nastupu u Varaždinu je nastala kroz razgovor nakon utrke na našoj Ligi. Kroz 20-tak dana svoj nastup potvrđuju 4 člana kluba što je sasvim pristojan broj s obzirom na sam datum utrke koji

Budapest half marathon – nezaboravna avantura uz Dunav. Konačno je došao i dan polaska za Budimpeštu, test moga truda, volje, izdržljivosti i predmet strpljivog iščekivanja zadnjih nekoliko mjeseci. Toliko sam htjela posjetiti taj grad, a činjenica da ću protrčati njegovim najljepšim dijelovima uzbuđenje je podigla na samu gornju granicu. Okupljanje vesele ekipe je bilo dogovoreno

Dok je još svježe, da napišem nešto o zadnjem trailu, da se ne dogodi kao sa grebeningom, never ending story. Inicijativa za prvi Bačina trail je krenila od Iris, a meni se odma upalila lampica kako bi Dariu i meni to bija savršen dužinski trening prije halfa u Poreču (85km bicikle i nakon toga 21

I dok većina naših članova trči i samo trči ne ostavljajući za sobom ikakav pisani trag, Mario piše i ostavlja generacijama koje dolaze vrijednu pisanu građu koju će proučavati internet arheolozi za tisuću godina…. Jak uvod zar ne! A sada, Mario! U zadnje vrijeme izvještaje započinjem s izrekama, pa ću tako i ovaj: onaj tko

.. ONCE UPON TIME … Još jedan bajka za laku noć. Dođe na red i moja prva planinska utrka. Ne znam što me sve očekuje ali treba probat. Sa Sukoišanske u pet i po kreću tri gracije Ana P.,Tena F.  i Maja N. te raiders on the storm Damir P.,Ivan Š.,Jakov T.,Mario P.,Mišel M.,Nenad V.,Pavo

Nakon Plitvičkog maratona gdje je nastupila većina naših maratonaca slijedio je povratak u Zagreb. Posao se lagano bliži kraju, čeka se godišnji odmor (sredina sedmog mjeseca), a vrijeme se krati raznim trkama kojih ovdje ima stvarno dosta. Prva je bila kros utrka 09.06. na savskom nasipu „Volim trčanje“, u dužini od 11,5 km. Start je

Napokon se i Kristina Makarić odvažila napisati osvrt…pohvalno! U članova MK Marjan uvriježila se izreka da ako se ne istrči Plitvički maraton ne može netko sebe nazvati pravim članom kluba. Ja sam to 15. travnja, u kasnim večernjim satima, konačno prihvatila i nedugo  potom se registrirala. Bila sam strogo uvjerena kako mi  je dovoljno mjesec