Di smo bili ?

Jesen je doba godine kada mnogi ljudi osjećaju olakšanje nakon dugih ljetnih vrućina. Neki možda pate i od depresije, a oni koji su ljeto iskoristili za treniranje, dolaze na svoje, jer im s padom temperature obrnuto proporcionalno raste forma i unutarnja energija. Stoga nije ni čudo što se u baš ovom razdoblju održava veliki broj cestovnih utrka. […]

Eto došlo vrijeme da i moja malenkost napiše riječ-dvije o jednoj od brojnih utrka na kojim nastupaju naši vrijedni članovi. Ideja o nastupu u Varaždinu je nastala kroz razgovor nakon utrke na našoj Ligi. Kroz 20-tak dana svoj nastup potvrđuju 4 člana kluba što je sasvim pristojan broj s obzirom na sam datum utrke koji

Budapest half marathon – nezaboravna avantura uz Dunav. Konačno je došao i dan polaska za Budimpeštu, test moga truda, volje, izdržljivosti i predmet strpljivog iščekivanja zadnjih nekoliko mjeseci. Toliko sam htjela posjetiti taj grad, a činjenica da ću protrčati njegovim najljepšim dijelovima uzbuđenje je podigla na samu gornju granicu. Okupljanje vesele ekipe je bilo dogovoreno

Dok je još svježe, da napišem nešto o zadnjem trailu, da se ne dogodi kao sa grebeningom, never ending story. Inicijativa za prvi Bačina trail je krenila od Iris, a meni se odma upalila lampica kako bi Dariu i meni to bija savršen dužinski trening prije halfa u Poreču (85km bicikle i nakon toga 21

I dok većina naših članova trči i samo trči ne ostavljajući za sobom ikakav pisani trag, Mario piše i ostavlja generacijama koje dolaze vrijednu pisanu građu koju će proučavati internet arheolozi za tisuću godina…. Jak uvod zar ne! A sada, Mario! U zadnje vrijeme izvještaje započinjem s izrekama, pa ću tako i ovaj: onaj tko

.. ONCE UPON TIME … Još jedan bajka za laku noć. Dođe na red i moja prva planinska utrka. Ne znam što me sve očekuje ali treba probat. Sa Sukoišanske u pet i po kreću tri gracije Ana P.,Tena F.  i Maja N. te raiders on the storm Damir P.,Ivan Š.,Jakov T.,Mario P.,Mišel M.,Nenad V.,Pavo

Nakon Plitvičkog maratona gdje je nastupila većina naših maratonaca slijedio je povratak u Zagreb. Posao se lagano bliži kraju, čeka se godišnji odmor (sredina sedmog mjeseca), a vrijeme se krati raznim trkama kojih ovdje ima stvarno dosta. Prva je bila kros utrka 09.06. na savskom nasipu „Volim trčanje“, u dužini od 11,5 km. Start je

Napokon se i Kristina Makarić odvažila napisati osvrt…pohvalno! U članova MK Marjan uvriježila se izreka da ako se ne istrči Plitvički maraton ne može netko sebe nazvati pravim članom kluba. Ja sam to 15. travnja, u kasnim večernjim satima, konačno prihvatila i nedugo  potom se registrirala. Bila sam strogo uvjerena kako mi  je dovoljno mjesec

Nakon solidno odrađenih polumaratona u Sinju i Sv. Duje na domaćem terenu, uslijedilo je nekoliko dana odmora i pripreme za planinsku utrku Kozjak. Lani sam na ovu utrku išao iz čiste znatiželje i avanturizma, a ove godine je sudjelovanje bilo pod “obavezno”. Nekoliko je razloga za to: neposredna blizina, atraktivna staza, te ugodno i veselo druženje nakon utrke.

Split Calling, yes, I was there, too. And after all this, won’t you give me a smile? Split Calling Dođe i taj dan. Opet treba trčat ali na domaćem terenu je lako. Digneš se, marendaš, otrčiš i vratiš se na večeru a ne moraš satima putovat. Bit će danas pakleno. Sunce nas grije ali danas